Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ broj 25/13. i 85/15.) propisana je obveza jedinica lokalne samouprave da na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojnom čitljivom formatu objavljuju podatke o izvoru financiranja, proračun, izvješće o izvršenju proračuna te drugi odgovarajući dokument kojim se utvrđuju prihodi i rashodi jedinica lokalne samouprave, kao i podatke o dodijeljenim bespovratnim sredstvima, sponzorstvima, donacijama ili drugim pomoćima, uključujući popis korisnika i visinu iznosa.

Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnog (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj 144/20.), uvedena je obveza jedinica lokalne samouprave da javno objavljuju informacije o trošenju proračunskih sredstava na svojim mrežnim stranicama tako da te informacije budu lako dostupne i pretražive. Uspješnost javne uprave ne ovisi samo o njezinu ustrojstvu i efikasnosti njezinih djelatnika, već i o transparentnosti te otvorenosti uprave prema građanima.

Općina Oprtalj - Portole je putem web aplikacije omogućila svim građanima uvid u sve proračunske isplate iz Proračuna, počevši od 01. siječnja ove godine i to prema svim pravnim osobama. Sustav omogućuje pretragu potrošnje proračunskih sredstava po jednom i/ili dva ključa, kao što su naziv tvrtke, prezime ili ime osobe, OIB, opis troška i slično. Rezultat pretrage se može jednim klikom izvesti u bilo koji računalno čitljiv format: txt, csv, xml.

Ovime Općina Oprtalj - Portole želi podići svoj stupanj transparentnosti na nivo na koji to zaslužuju građani, te dodatno približiti građanima rad Općinske uprave – digitalno, transparentno i dostupno.

Pregledu isplata iz Proračuna Općine Oprtalj – Portole pristupite ovdje.

Općinski načelnik  na temelju članka 19.  Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08 i 61/11– u nastavku teksta: ZSN), raspisuje ...

Pismo odobrenja  kojim
je odobren Zapisnik sa sastanka pojašnjenja s potencijalnim ponuditeljima
i obilaska gradilišta

Muzej Parenzane u Livadama otvoren je 04.11.2007. godine u sklopu projekta Parenzana – Put zdravlja i prijateljstva, financiranog EU sredstvima INTERREG IIIA SLO-HU-CRO 2004-2006 (CARDS2004). U sklopu muzeja izloženi su predmeti, dokumenti, fotografije, stare razglednice, miljokazi, drugim riječima sve vezano uz vrijeme prometovanja vlaka Parenzanom od 1902. do 1935. godine.

Dana 20.04.2011. muzej je predstavljen javnosti u svom novom ruhu: proširen je i dodatno uređen u sklopu projekta PARENZANA II, ponovo sufinanciranog od strane EU, u programu IPA CBC SI-HR 2007.-2013. U sklopu trećeg projekta PARENZANA MAGIC (IPA SI-HR 2007.-2013.) muzej je sadržajno i vizualno nadopunjen.

Radno vrijeme:

SUBOTA - NEDJELJA: 10 - 18

SATURDAY – SUNDAY: 10 – 18

SABATO – DOMENICA: 10 – 18

Pojet muzeju je besplatan.

Muzej Parenzane

52427 Livade, Općina Oprtalj

Tel.: ++385 (0) 52/644-150

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Projekt Parenzana II, „Ponovno oživljavanje puta zdravlja i prijateljstva“ se izravno nadovezuje kao nastavak na projekt PARENZANA "Put zdravlja i prijateljstva" kandidiran i odobren u sklopu programa za susjedstvo INTERREG III A- Slovenija- Mađarska-Hrvatska.

Projekt je strukturiran s ciljem da se sve aktivnosti (osim onih koje se konkretno odnose na investicije) provode zajednički, ne samo radi dupliranja aktivnosti i troškova, već s ciljem zajedničkog doprinosa ostvarenju cilja i boljeg učinka na prekogranično područje,  dok je svaki partner, ovisno o njegovim 'specifičnim znanjima', odgovoran za zadatke predviđene projektom kako bi  se što efikasnije ostvarili ciljevi i shodno tome multiplikativni efekti ostvarenja osnovnog cilja projekta. Svi projektni partneri imaju ulogu da efikasno izvrše aktivnosti za  koje su oni odgovorni i svaka partnerska institucija raspoređuje svoje interno osoblje kako bi se ispunila uloga, u ovisnosti od aktivnosti koja se provodi. Prilikom razvoja projekta, uzimalo se u obzir mogućnost internog osoblja da uspješno izvrši aktivnosti, bez nepotrebnog ponavljanja funkcija kod različitih partnerskih institucija.

Na području općine Oprtalj nalazi se, prirodno i arhitektonski, najljepši dio trase Parenzane s 3 vijadukta, 1 tunelom i 2 mosta, a i prostorno se nalazi na samoj polovini Parenzane između najljepših mjesta u unutrašnjosti Istre i ulaz na Parenzanu u Livadama predstavlja jedan od najvažnijih ulaza na Parenzanu, uz Poreč i granični prijelaz Plovanija. Općina Oprtalj vlastitim je sredstvima stvorila sve preduvjete da Livade, osim što su 'centar svijeta tartufa', budu i središnji ulaz u Parenzanu, jer ulaskom u Livade korisnik može u dva smjera: prema Poreču ili prema Sloveniji.

Prugu opisuju sljedeći brojčani podaci:

Dužina pruge: 123,1 km
Širina tračnica: 760
Broj željezničkih postaja: 35
Najniža točka: 2 m n.v.(Trst, Kopar)    
Najviša točka: 293 m n.v. (Grožnjan)
Zavoji: 604
Tuneli: 9
Mostovi: 11
Vijadukti: 6
Prosječna brzina vlaka: 25 km/h
Najveća brzina vlaka: 31 km/h
Duljina vagona: 8,5 m                 
Broj sjedala u vagonu: 30
Trajanje putovanja od Trsta do Poreča: 6-7 h
Početak izgradnje: 1900
Otvaranje pruge: 1902
Posljednja vožnja vlaka: 31/08/1935

Parenzana ili kraće TPC (Trieste-Parenzo-Canfanaro) bila je uskotračna pruga dugačka 123,1 kilometra koja je povezivala 33 istarska mjesta od Trsta do Poreča tako da bi u današnje vrijeme prolazila teritorijem triju država; Italije - 13 km, Slovenije - 32 km i Hrvatske - 78 km.

Pruga je puštena u promet 1. travnja 1902. godine, kada je, usprkos brojnim problemima i odgodama prvi vlak sa željezničke postaje u Bujama krenuo prema Trstu, a u prosincu iste godine i prema Poreču, na sreću i radost mještana iz unutrašnjosti, koji su nestrpljivo čekali realizaciju tog dugo obećavanog projekta. Iako su je njezini graditelji nazvali Parenzaner Bahn ili Porečka pruga, slavensko ju je stanovništvo prisno zvalo Istrijankom, Istrankom, Poreškom ili Porečankom, a talijansko Parenzanom. No bez obzira kako je zvali, pruga je značila život mjestima kroz koja je prolazila: na svom 123 km dugom putu, spori je vlakić svakodnevno puhao i škripao kroz brdovite, reljefno razigrane predjele istarskog krša, prevozeći, uz putnike, sol iz solana Pirana i Sečovlja, maslinovo ulje Bujštine i Motovunštine, voće, povrće, istarski kamen, vapno, drvo, brašno i vino.

Željeznica je ukinuta 1935. i samo je u te 33 godine prometovanja ostavila neizbrisiv pečat na cijeli kraj. Na stotu obljetnicu otvorenja pruge, pokrenuta je inicijativa za svojevrsnu obnovu ove jedinstvene željeznice koja je početkom 20. stoljeća povezivala ljude i narode.

Od ukidanja Parenzane prošlo je dosta godina, ali veliki je broj ljudi koji dolaze iz daleka kako bi prošli njenom dugom trasom, u potrazi za kolosjekom koji je pridonio stvaranju duhovne i fizičke spone između brojnih istarskih centara. Parenzana je izgradila mrežu međusobnih veza te veza između istarskih mjesta s krajnjim stanicama, koje su se nalazile na jednoj strani u Trstu, a na drugoj strani u Poreču.

Unatoč tome što su se ljudi, vrijeme i priroda međusobno natjecali u brisanju tragova male željeznice, neke postaje, sazidani objekti i dijelovi trase nisu pali u zaborav zahvaljujući sjećanju pohranjenom u slikovnim prikazima i na fotografijama. Svi objekti na trasi izvedeni su sa velikim stručnim znanjem, te su uspjeli preživjeti puno godina, a vjerojatno su u stanju još dugo odolijevati vremenu i daleko većoj rušiteljskoj sili čovjeka. Za vrijeme prometovanja željeznice Trst-Poreč, malo je ljudi marilo za spomenute objekte, budući da su bili naviknuti gledati i njima se koristiti.

24. travnja svečano je obilježen Dan Općine Oprtalj i blagdan sv. Jurja - zaštitnika župe Oprtalj. Svečanoj sjednici osim Općinskih vijećnika  prisustvovali su i podžupan Istarske Županije Sergio Bernich, gradonačelnik Grada Novigrada Anteo Milos, načelnik općine Brtonigla Doriano Labinjan, načelnik općine Grožnjan Rino Duniš, te mnogi drugi.

Program obilježavanja Dana Općine Oprtalj započeo je u župnoj crkvi Sv. Jurja gdje se okupio veliki broj župljana. Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća načelnik Općine Aleksander Krt govorio je o važnijim rezultatima i okolnostima koje prate ostvarivanje planova. Ovogodišnja priznanja Općine Oprtalj dobili su Egidio Budicin i posmrtno Niki Fachin. U kulturno-umjetničkom dijelu svečane sjednice nastupili su učenici OŠ Milana Šorga i vokalna ženska skupina Rožice iz Marušića.

Obilježavanje Dana Općine Oprtalj nastavljeno je pučkom feštom na središnjem oprtaljskom trgu do kasno u noć. Uz glazbeni program posjetitelji su mogli besplatno kušati i fritaju koja je pripremljena od 1000 jaja i 13 kg šparoga. Ovom prilikom službeno je promovirana nova pjesma Serđa Valića ''Zakantaj Istra'' koju je izveo uz pratnju klape Motovun. Nastavilo se uz njegove druge skladbe s novog CD-a.

Naranča i hrast

Kada je 1901. godine započela gradnja škole u Livadama, motovunska gospoda koja su imala svu vlast u rukama govorila su: «Hrvatska škola u Livadama otvorit ce se kada budu na hrastu naranče rodile». Pred školom su zaista rasla dva hrasta pa kad je škola, nakon mnogo smetanja i podmetanja ipak trebala biti otvorena, dogodilo se čudo: Djevojke su ta dva hrasta noćcu okitila narančama. Kad se drugog dana sjetio narod iz cijele zapadne Istre da prisustvuje proslavi, iz tisuće razdraganih grla zaorila se pjesma: Na hrastu je Naranča rodila Hrvatska se škola otvorila.

Legenda o nastanku Istarskih toplica

U blizini Motovunske šume ispod okomite stijene visoke 85 metara (najviša u Istri) smjestile su se Istarske toplice. Na vrhu stijene je u 19. stoljeću izgrađena crkvica sv. Stjepana, na temeljima stare crkve. Do nje se stiže uskom stazicom koja se strmo uspinje oko stijene. Gore visoko, bit ćete nagrađeni nezaboravnim vidikom koji se pruža duboko prema rijeci. Na ovoj stijeni rodila se jedna od najljepših legenda Bujštine, koja govori o stijeni i izvorima kojima je ova rijeka u svom kratkom toku prebogata.

Predaja kazuje:

Jen bot je jen mladi portolanski konte ša na lov blizu Svete Lucije i je kontra jenu lipu dikoj. Je pasla ovce i anka prela vunu, a zvala se je Marija. Konte se je namura u Mariju i prosija je i praša ku bi stila bit mu žena. Marija je bila šceta dikoj i je govorila: “Ja san sirota kmetica, ca ce meni konte. Oženit cu se za suseda Jakoma ki je bravi kmet”. U konta je bila napro namurana kci portulanskog podestata, pak je smiron i posud grdo špotala Mariju da je grišnica i nepoštena. Kad je to cuja Jakomo vaje je zapustija Mariju. Marija je za te cakule bila napro žalusna i smiron je plakala. Mati ju je taložila, ali ni vejalo. Jen dan se je Marija ranpigala na unu velu grotu poli crikve Svetog Stipana i zacela je kricat: “Sveti Stipan ja cu z te grote doli skocit. Ko san grišnica i nepoštena neka umren! Ko san poštena neka voda z grote tece i neka zdravi jude”. Dikoj je za spravlje skocila z grote doli. Ostala je živa i zdrava parke ni bila grišnica. Oni bot je z grote takala vec tepla voda ki oš danas zdravi jude. I tako su nastale današnje Istarske toplice poznate po visoko sumpornoj optimalno radioaktivnoj i toploj vodi punoj minerala za koju je znanstveno i u praksi dokazano da pospješuje lijecenje raznik kronicnih i drugih bolesti.

Legenda o Bolašu

Kraj Istarskih Toplica nalazi se Bolaš, izvor vode koji je danas kaptiran, uz njega se veže niz istarskih legendi. Jedna legenda kaže kako se u Bolašu, još dok su poštu po Istri raznosile poštanske kocije, utopio kocijaš.

Postoji i legenda o skrivenom blagu na strminama iznad Bolaša, te prica o Ivi Istraninu i Bolašu. Ive se vracao kuci, u Rušnjake, s kosidbe negdje u «Vlašiji» (zapadna Istra). Išao je vec dugo vremena. Kad je prešao kupalište Svetog Stjepana, morala je vec biti ponoc, a Ive bio umoran od dugog pješacenja. Iznenada kraj ceste ugleda djevojku koja sjedi na kupu šljunka i pozove ga da sjedne kraj nje da malo odmori i okrijepi, te da ce nakon toga nastaviti put. Ive je prihvatio poziv male, lijepe djevojcice da se okrijepi jelom i picem i da malo odmori. U taj su cas mjeseceve zrake iznad Bolaša napravile put kroz površinu Bolaša u njegovu dubinu. I tako su djevojcica i Ive ušli u kristalnu dvoranu punu raskoši. I na koncu mu je djevojcica ispricala svoju pricu po kojoj su njih dvoje braca, ali je nju ubila njihova maceha zaklavši je nožem.

Kada je umrla, maceha je djevojcicu bacila u Bolaš. Voda je naglo pocela bujati i skoro utopila macehu, ali je ona ipak izmakla osveti. Djevojcica je Ivi dala nož kojim je ubijena. Htjela je da Ive uzme taj nož i ostavi ga u kuci, negdje gdje ce ga maceha brzo naci. I tako je Ive uzeo nož, napustio Bolaš i krenuo kuci. Nož je ostavio u posudi sa solju i vec iduci dan ga je našla maceha. Prepoznala ga je, zaplakala i ... umrla. I tada ... se Ive probudio kraj Bolaša gdje je ocito izmoren dugim putem zaspao, a na san su djelovali umor i legende isprepletene oko Bolaša. Ive se vratio kuci i prepricavao svoj san iznova i iznova, raznim slušacima. I prica se od njih širila dalje, na neke druge slušace.... te je lagano postala dio tajnovitih prica o Bolašu.

Legenda o svetom Jeronimu

Štovani Biagio Narselito, župnik u Šterni koji je dvadeset tri godine služio u zrenjskoj župi, pripovijedao je da je opce mišljenje tamošnjih žitelja da su tamo ostaci sv. Euzebije, oca sv. Jeronima i da je taj kaštel, tako su govorili, bio anticki Stridon. Dodao je još da je u sredini izmedu župne crkve jedno drvo crnog duda srednje veličine, čija je krošnja razgranana u dva dijela: jedna se pruža prema velikoj crkvi, a druga prema crkvici koju pokriva svojim granama pa se djeca penju na tu crkvu kako bi jela murve. Premda je u više navrata posječeno, drvo je svaki put ponovno izraslo i razgranalo se na isti način. Štoviše, budući da je crkva izgorjela u požaru, nanovo je sagrađena i tom prigodom proširena, a premda je drvo bilo posječeno i na njegovo mjesto položeni temelji, ono je svejedno nedugo zatim izraslo dva hvata dalje te je naraslo do prvotne veličine i u svom prvotnom obliku,razgranano na dvije strane. Ali ono što je začuđujuće, kažu, jest to da je, kad su ga posjekli, ispustilo sok nalik mlijeku u tolikom obilju da ga se moglo skupljat u posude. Štoviše, kada bi žitelji pored oltara iskapali zemlju koju rabe za stavljanje pod glavom svojim preminulima, vidjela bi se bijela tekućina nalik mlijeku kako štrca iz posječena korijena. Pričalo se da potporno drvo krovišta crkve nikada nije zamijenjeno, premda je krov popravljen u nekoliko navrata. Ta je crkva predmet štovanja i poklonstva pa su mnogi svećenici iz svih dijelova Istre dolazili u noj služiti misu. U Zrenju nalazi se mala crkvica posvećena sv. Jeronimu. Na oltaru u crkvi nalazi se lik sv. Jeronima izrađen u drvu. Svetac drži u ruci kaštel, a na glavi kardinalski šešir. Na tlu pored oltara, sa strane gdje se nalazi liturgijska knjiga, jedan je kamen, bez natpisa širok tri a dug pet kvarti, za koji tamošnji žitelji govore da je prema predaji njihovih predaka to grob Euzebije, oca sv. Jeronima.